Kratak sadržaj:

Ova Pradova knjiga kratkih, urbanih priča, obojena je ručno pastelnim bojama u nijansama braon sepije. Upravo ova, skoro monohromatska, paleta boja, daje željeni ton ovim melanholičnim vinjetama koje su ispunjene uverljivim sudbinama i istinskim ljudskim telima. Ništa nije ulepšano, od fizičkog izgleda protagonista do prikazanih ljubavi, u kojima ima strasti, ali nema budućnosti. 

Nagrade:

"Najbolji strani stripovi 2012/2013. godine" ("11. Salon stripa", Beograd).

Prvih 20 strana knjige:

YELLOW CAB:

TANGENTE

Tangente su zbirka u kojoj je sakupljeno osam kratkih priča nastalih u periodu 1987-1995. Svaka minijatura ima istu postavku: ljubavni par, žena i muškarac, preispituju svoj odnos. Bez obzira na odsustvo eksplicitnosti i namerno izbegavanje kulta mladog tela (Pradovi junaci i junakinje uglavnom su u kasnim tridesetim, pa i stariji), ove priče su nabijene erotikom i nude melanholičan uvid u intimu savremenog čoveka.

ĐORĐE BAJIĆ

Objavljeno: oktobar 2012.
u magazinu i na sajtu: http://www.yc.rs

STRIPOVI.COM:

TANGENTE. O RUŽNIM I TUŽNIM LJUBAVIMA.

Album „Tangente“ čini osam antiromantičnih priča što su nastale između 1987. i 1995. godine; sve se one sastoje od nanovo probuđenih osjećaja i nikad ispravljenih grešaka, govore o potrošenoj mladosti i rezigniranoj zrelosti, opisuju iskrivljena gledišta i visoke materijalne težnje. Gotovo svaka priča ima u sebi dva protagonista od kojih je barem jedan disfunkcionalan, opterećen prošlošću, nezadovoljan sadašnjim društvenim i/ili ljubavnim statusom. Prebacivanje odgovornosti i nametanje krivnje uobičajeni su postupci za Pradove likove koji pretežno pripadaju građanstvu, srednjem sloju kojem priroda služi kao mjesto ljubavnog susreta. U zrelim godinama žive prosječne živote i nostalgično se prisjećaju neiskorištenih šansi („Tangente“), žive uspješne živote i stvaraju strasti kojih prije nije bilo („Popodnevna kafica“), opraštaju se prvi i posljednji put jer se razilaze u mišljenjima („Tromi oktobarski suton“), opraštaju se po drugi i posljednji put jer se razilaze u mišljenjima („Od sad pa ubuduće“), popunjavaju svakodnevnu prazninu ispražnjavanjem strasti („Dokona božanstva“), kronično se razlikuju po željama i namjerama („Zlatne privilegije“), a realnost ne podnosi snatrenje i obrnuto („Balada za saksofon i svetlo neona“). 

MIROSLAV CMUK

Objavljeno: 19. oktobar 2012.
na sajtu: www.stripovi.com

IZ PREDGOVORA:

Možemo se samo nadati da današnji aktivisti nakon kojeg desetljeća neće u „Tangentama“ prepoznati priče o samima sebi. U tom smislu na „Tangente“ treba gledati kao na točku dodira dvaju svjetova, točku koja poprima karakteristike Borgesovog Alepha. U njima vidimo svijet kakav je nekad bio i kakav je u najvećoj mjeri i danas. Čak i ako se nova kulturna revolucija izjalovi, njeni protagnositi neće moći reći da ih njihovi očevi na to nisu upozorili. Pradove su „Tangente“ živi dokaz za to. One su trezven, inteligentan i pomalo melankoličan prikaz jednog prostor-vremena ispričan bez truna patetike i kao takve su veliko dostignuće europskog stripa.

MATKO VLADANOVIĆ, strip kritičar